IN MEMORIAM
Berislav Fabek ( Bjelovar, 16. kolovoza 1931. – Kingston, Kanada, 26. lipnja 2025.)

 U Kanadi nas je u 94-oj godini napustio hrvatski karikaturist, crtano-filmski umjetnik, novinar i pisac,     gospodin Berislav Fabek.
 Rođen u Bjelovaru, djetinjstvo i mladost proveo je u Samoboru i Zagrebu. U Samoboru je završio   osnovnoškolsko obrazovanje, a u Zagrebu gimnaziju te 1950. diplomirao litografiju pri Saveznoj Grafičkoj   školi.
 Kao karikaturist niz je godina surađivao u zagrebačkom humorističkom listu Kerempuh te u humorističkim   listovima Čičak, Pomet i Jež.
 Od 1956. do 1958. bio je animator u Studiju za crtani film Zagreb film gdje sa Zlatkom Grgićem piše   scenarije za animirane filmove Asfaltirana stramputica, Amor na oblacima i Dvoboj.
 1958. odlazi u Saveznu Republiku Njemačku gdje radi kao animator i redatelj na filmovima te istovremeno surađuje u listovima hrvatske dijaspore crtajući karikature i pišući političke članke. Prozne i poetske radove objavljuje u časopisu Hrvatska revija (München/Barcelona).
Od 1971. do 1973. godine živi u Samoboru,

nakon čega 1973. ponovo odlazi u u München, gdje radi u vlastitom studiju za animaciju TV Animatio te istodobno crta i objavljuje karikature u reviji Quick.
1978. iz Njemačke odlazi u Kanadu gdje prvotno radi u svom Studiju za animirani film, a kasnije (1982.) prelazi u državnu službu pri Vladi pokrajine Ontario u Torontu, gdje radi do umirovljenja 1996.
U Kanadi objavljuje svoje dvije knjige; zbirku karikatura Crno na bijelo (1989.) u kojoj predstavlja svoj 25-godišnji karikaturistički rad i stihozbirku Pozablene rože (1991.) pisanu samoborskim kajkavskim narječjem. U Hrvatskoj mu izlazi Slikovnica (1999.) u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Samoboru.
Izrađivao je ovitke za knjige, naslovne stranice te ilustracije za obje knjige supruge Marije. Služio se pseudonimima i šiframa: Vatroslav Berislavić, Ž. Žalac, B. F., F. B.
Njegovi radovi prisutni su u mnogobrojnim izdanjima:
Nova Hrvatska (London 1976.), Zagrebački krug crtanog filma Almanah 1922-1972 (Zagreb, 1978.), Hrvatski list (Washington, 1981. – 1984.), Hrvatska revija (München-Barcelona 1981. – 1991.), Hrvatski tjednik (Melbourne, 1982. – 1985.), Zbornik 25 godina hrvatske katoličke župe sv. Križa (Hamilton, 1983.), Hrvatski put (Toronto, 1985, - 1990.), Zbornik Bleiburg –uzroci i posljedice (München-Barcelona, 1988.), 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (Zagreb, 1991.), Hrvatski biografski leksikon, Sv.4 (Hrvatski Leksikografski Zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1998.), Samoborski glasnik (Samobor, 2004.).

1995. godine, nakon završetka Domovinskog rata, prvi put posjećuje Hrvatsku nakon više od dva desetljeća te po povratku u Kanadu, u razdoblju od 1995. do 2003., radi na stvaranju memoarskoga uratka, za koji uvodno piše: Kada sam nakon dvadeset i dvije godine ponovo prošao Samoborom, posjetivši Anindol, Stražnik, moju nekadašnju školu u Langovoj ulici, dvije crkve u kojima sam kao dječak ministrirao, dječji vrtić Časnih sestara u Gajevoj ulici te još mnoga druga mjesta koja sam kao mali dječak, a i kasnije, kao odrastao posjetilac ili planinar posjećivao, time sam u istom smislu pošao nekadašnjim tragovima istih – mojih stopala, stoga slijedom izvjesne logike i spomenuti naslov za ovu moju novu knjigu. To je također za mene bio povratak na izvore, na izvore života. Svoju treću knjigu (memoarski uradak) pod nazivom Tragom istih… mojih stopala želio je tiskati u Samoboru kao dar gradu Samoboru i svim njegovim stanovnicima. Ovim putem zahvaljujemo pokojnom Berislavu Fabeku na svemu što je učinio za svoj grad Samobor i svoju domovinu Hrvatsku. Njegova djela čuvat ćemo u trajnom sjećanju. Neka mu je pokoj vječni.