U subotu 26. studenoga 2022. godine napustio nas je dugogodišnji član, prijatelj i veliki čovjek, gospodin Ivan Šoić (Maleni). Ivan je rođen 8. ožujka 1950. godine u Samoboru, a preminuo je 26. studenoga 2022. godine u Samoboru, okružen članovima svoje obitelji.
Po zanimanju inženjer elektrotehike i projektant, velik dio svoga vremena posvećivao je odgoju svoje (petoro) djece, a u ono malo preostaloga slobodnoga vremena - i pisanju pjesama. Kako je i sam rekao u nedavnom uskršnjem intervjuu za Naš Samobor: „Pisanje pjesama postalo je moj vapajno - molitveni dijalog s mojim Bogom Stvarateljem i sa samim sobom. To je ponekad bio i moj odušak kada sam se odmarao od životnih izazova.“
Prva pjesma tiskana mu je u zborniku Pri svetem Mihalu 2009. godine, od kada i traje njegovo članstvo u Ogranku Matice hrvatske u Samoboru. Aktivno je sudjelovao u svim pjesničkim događanjima i programima Ogranka, dajući se nesebično kao pjesnik, čovjek i prijatelj. Njegove pjesme bile su nagrađivane i objavljivane (Zagorski list za najbolju pjesmu na kajkavskom jeziku; u zbirci Da bi vazda sretna bila i dr.). Pisao je za list Ričet z domače kujhne, sudjelovao na Samoborskim haiku susretima te na Susretima samoborskih pjesnika Pri svetem Mihalu. U svom je životnom vijeku napisao oko tisuću pjesama. Vodio je i blog dnevnik pod nazivom Duše dvije jedna duša, te je autor mnogih aforizama. Bio je aktivan član crkvenoga zbora franjevačkog samostana u Samoboru te član HPD Jeka.
Ivan Šoić, čovjek pun vjere, nade i ljubavi, koju je svakodnevno dijelio sa svojom obitelji, prijateljima i svim ljudima koje je susretao, bio je čovjek žive vjere, koji je skromno, ali snažno, darovao sebe, svoje vrijeme i nesebično dijelio svoj život s drugima. Doživljavajući ovaj svijet kao prekrasno Božje djelo, a sebe sitnim kamenčićem velikog mozaika, vjerovao je u vječni život, otkupljenje i spasenje. S ovoga je svijeta otišao u miru, okružen ljubavlju svoje supruge, djece, unučadi i drugih članova obitelji, kojima ovim putem izražavamo iskrenu sućut, a dragom prijatelju Ivanu neka je pokoj vječni i vječna nagrada na nebesima. Hvala mu za svaki trenutak, misao, riječ i talenat, kojima nas je darivao tijekom svoga zemaljskoga života.
Neka mu je laka hrvatska zemljica.