U organizaciji Gradske knjižnice Samobor održana je pjesnička večer i predstavljanje sedme zbirke pjesama Radovana Tadeja, "Astralije". U programu su sudjelovali Radovan Tadej, Robert Kurbaša i članica Ogranka MH Samobor Zlata Bujan Kovačević, koja piše: "Prijatelj Samoboraca (osobito onih iz našeg Komunalca) i bliski moj zavičajnik, sličnim putem - istražujući svoje korijene i svoj domaći govor sačinio je novu zbirku Astralije. Nakon 6 zbirki na dijalektu, na čakavskom govoru mjesta Zlobin (na granici s kajkavskim goranskim govorom) kojem također prijeti nestanak, Tadej je posegnuo i za standardom, izražavajući zebnju kojom će jednoga dana naši dijalekti umjesto da su uvršteni kao bogatstvo u sveukupno rječničko blago, služiti tek nekim šifrantima  kao kuriozitet u nekom novom budućem ratnom stanju. Kad se već spremamo u daleka prostranstva, nimalo ne cijeneći prave vrijednosti, zanemarujemo li da ćemo uskoro postati posljednji govornici svoga jezika, koji nas identificira pa kad ga izgubimo, ni nas neće biti.

Mnoge poveznice sadašnjice s budućnošću daje nam ova zbirka, a s koliko snage progovara na svome jeziku, neka prikaže ova kratka pjesma o testamentu vlastite majke, u kojoj u ciglih 12 stihova prikazuje karakter one skromne ženice koja se odricala čitavog života pa na kraju ne zahtijeva gotovo ništa, sve je sirotica do kraja uredila, pripremila i jedva da se usudi naznačiti da bi voljela da joj kupe nove cipele za ukop, jer su stare izlizane,čak se i najmilije odjeće mora odreći, jer joj je sada prevelika… PIŠTAMENAT MOJE MATERE/ ovo mi je roba na postilji za obuć/veš va škatuli/a brhan i ove majice/jedna za zgora a druga zaprta za zdola/ja san volela kostim/ali san sad jako slaba/pa mi je jako veli/a postoli su već dugo va kući/pa kako ćete/kupit mi kakove/prez pêt/kako ćete…  (brhan-suknja)."