Samoborske pjesničke večeri u organizaciji Zvonka Jurčevića, člana Književnog odjela Ogranka Matice hrvatske u Samoboru održavaju se u Samoboru tijekom cijele kalendarske godine. Ponekad u prostorijama Ogranka, ponekad u prirodi, a ponekad u kojem od samoborskih kafića, Ranoproljetna pjesnička večer u mjesecu ožujku održana je u kafiću Fulir u Samoboru. Ovoga puta udružili su se članovi književnog i likovnog odjela Ogranka MH Samobor te zajedno predstavili svoje književne i likovne radove.
U književnom dijelu programa osim članova Ogranka MH Samobor, Vlaste Mažuranić, Ljubice Dobranić, Koviljke Vlahović Telišman, Janka Dimnjakovića, Zorana Perovića, Zdravka Škrapca, Ive Markulina, Snježane Zakanj Radovanić i Zvonka Jurčevića, sudjelovao je i pjesnik Miro Matejaš. Izložbu likovnih radova mlade umjetnice Maje Šmit, nastalih na Likovnoj koloniji Starigrad Paklenica, otvorio je Željko Nemec. Događaj je popratila i TV Zapad iz Zaprešića.
Iz perspektive autorice izložbe, Maje Šmit:
„Moja priča ide ovako: crtam od malih nogu, doslovno od kada znam za sebe. Kroz godine se ta moja duhovna potreba razvijala svojim tijekom, s time da sam eksperimentirala s raznim tehnikama i materijalima. Kroz rane dvadesete na papir sam počela oslobađati svoje unutarnje filmove, počela sam izražavati svoj unutarnji svijet mašte. Kada bih uzela prazan papir, rekla bih sebi: „Na papiru možeš izraziti ono što želiš, ne postoje pravila ni granice. Ti si gospodar svog papira i ovdje imaš slobodu izraziti što god poželiš, na papiru je sve moguće.“ I tako sam godinama pristupala crtanju. Kad sam se učlanila u likovni odjel Ogranka Matice hrvatske u Samoboru, upoznala sam prekrasne umjetnice i umjetnike koji su me svojim radovima potaknuli da krenem u novu pustolovinu, da počnem crtati prirodu. To mi je bilo skroz nepoznato područje, ali i izazov. Kako prenijeti prirodu na papir? To je bilo moje prvo pitanje, na koje je vrlo brzo došao i odgovor: „Samo iskreno prema sebi.“ Jedino na taj način možeš likovno rasti i napredovati, s time da je to proces koji ne traje od danas do sutra, već cijeli život. Družeći se sa svojim kolegicama i kolegama na kolonijama, koje se najčešće odvijaju u prirodi, počela sam i ja crtati prirodu olovkom, što me vrlo brzo privuklo, jer iz prirode sve proizlazi. Tako sam se ohrabrila i krenula na to likovno putovanje kroz koje mi se kreativna rješenja oslobađaju korak po korak. To me čini sretnom i ispunjenom. Crteži izloženi u kafiću „Fulir“ predstavljaju prirodu s likovne kolonije Starigrad Paklenica, na kojoj sam 2015.sudjelovala s kolegicama i kolegama likovnjacima kod gospođe Vesne Surme. To je bila moja prva likovna kolonija i moj prvi susret s prirodom kroz crtež. Naravno, moje vile i vještice uvijek su tu negdje uz mene, ali crtanje je moja prva i najveća ljubav, kojoj se uvijek vraćam. Prekrasan je osjećaj kada na papir prenesem nešto, bilo iz prirode ili iz mašte, i tada pogledam crtež i kažem sebi: „Da, to je to!“.
